Mutvaq
Vikendica

MUTVAQ je nama značio jednu posebnu emociju koja se uglavnom vezivala za ljetne i zimske raspuste kod majke /nane/ u Glamoču, ali i praznike tokom kojih smo okupljeni u najvećem broju i najboljem ugođaju proslavljali tih nekoliko dana Bajrama. 

MUTVAQ je inat mojih, majke i dede koji su se u tih svega 15ak kvadrata, tik poslije rata vratili iz sigurne Njemačke. Bježeći čak i od sigurnosti, koje je kao opcija nudilo Sarajevo, zaputili na svoju ravnicu, u jedino što nije spaljeno i uništeno vihorom rata, u svoj MUTVAK, tik iza izgorjele porodične kamene kuće.

Njihova ravnica je moja posebna ljubav, a dani provedeni tamo su jednaki idiličnim momentima, jer smo tamo imali sve i ništa više od toga nam nije bilo potrebno.

Moj MUTVAQ je kuća u polju, pored jezera, na planini, uz rijeku i drugi prirodni ambijent.

MUTVAQ je bjeg iz betonske u prirodnu džunglu.

MUTVAQ je hir, ljepota, posebnost, mir, povratak korijenu.

MUTVAQ je sjećanje na bezbroj večeri uz pole glamočkog krompira iz rerne, sijela do kasno u noć, graju nas desetak djece, nevjerovatnu kreativnost majke da nam upotpuni vrijeme.

MUTVAQ su svi naši izleti, igra u bazenu, koji je tada bio nešto najbolje sto smo imali, poderana koljena, šetnje u Hrastu i Busiji.

MUTVAQ je mnogo više od projekata.

MUTVAQ je emocija, ideja i realizacija.