Location:
Type:
Year:
Postoje kuće koje pokušavaju osvojiti pejzaž. Ova mu se, naprotiv, prepušta.
Skrivena među visokim krošnjama, vikendica je zamišljena kao savremeno utočište u kojem se arhitektura i priroda ne posmatraju odvojeno. Njena forma je jasna i gotovo arhetipska, ali interpretirana savremenim jezikom — tamnim volumenom, snažnim linijama, velikim staklenim površinama i toplinom drveta koja ublažava preciznu geometriju objekta.
Prizemlje, obloženo prirodnim kamenom, vizuelno izrasta iz terena i daje kući osjećaj čvrstine i pripadnosti mjestu. Iznad njega lebdi tamniji, elegantniji volumen sprata, uokviren ritmom drvenih lamela koje naglašavaju siluetu krova i stvaraju prepoznatljiv karakter fasade.
Velike staklene plohe otvaraju interijer prema šumi, dok se dnevni prostor prirodno nastavlja na prostranu terasu. Natkriveni lounge skriven u sjeni kuće, mjesta za sunčanje i vanjska kada stvaraju mali privatni ritual odmora — jutarnju kafu među krošnjama, sporo poslijepodne na suncu ili toplu vodu dok oko kuće pada snijeg.
Pejzažno uređenje namjerno ostaje bujno i pomalo divlje. Kuća nije izdvojeni objekat postavljen usred zelenila; vegetacija joj prilazi sasvim blizu, uokviruje poglede, stvara privatnost i mijenja njenu atmosferu zajedno s godišnjim dobima.
U ljetnim danima arhitektura se povlači u duboku zelenu sjenu. Kiša zatamnjuje kamen i fasadu, pojačavajući njihovu teksturu. Zimi, gotovo monohromatski pejzaž ostavlja samo nekoliko toplih tonova drveta kao kontrapunkt snijegu.
Ona nije zamišljena samo kao mjesto za vikend, već kao prostor za usporavanje — za trenutke u kojima se vrijeme više ne mjeri obavezama, nego svjetlom, vremenom, godišnjim dobom i raspoloženjem.