Projekti
Vjerovatno nikad neću prestati pričati i pisati. Još vjerovatnije nikad neću prestati pričati i pisati o arhitekturi.
Za projekat stambenog objekta klijentica je na naš prvi sastanak donijela skicu sa upisanom površinom parcele, pregršt doživljaja sa putovanja po Magrebu i Bliskom Istoku i sjećanje na Mostar kakav ona pamti. Naslijeđe koje joj je ostavila mama nije željela prepustiti interesnim sferama i lobijima već je investitala ozbiljnu energiju da ono što joj pripada i zadrži. A skupa sa završenim projektom i da se i vrati gradu na Neretvi.
Arhitektura nisu stakleni bedemi poviš gradova jednako kao ni sopstvena interpretacija susjednih “rozih poza” u pokušaju da se u patern Mostara dobro utisne lokacija sa najboljim šampitama. U konačnici da se ozbiljno nagrdi duh mjesta.
Odavno nisam sa većim nestrpljenjem iščekivala prve rendere jednog projekta. I da, dobri su. Kuća je dobra. Na jednoj posve tijesnoj lokaciji, sa jedne strane opasanom nikakvom arhitekturom, sa druge ničim i pogledom u ništa, napravili smo najbolje moguće.
Zadržali kamenu bazu, udahnuli miris putovanja i boja Istoka u otvore, njeno lice, a krov otvorili i ozelenili da bude po mjeri nekih nadolazećih neviđenih mostarskih vrelina.
Možda bih mogla još riječ ili dvije, red ili pasos teksta, ali dosta. Ova mostarska kuća nek se zove Đula.
Nek zauvijek bude ovako. I neka bude Đula.
